Zavjesa je spuštena na ovogodišnje izdanje Premijer lige BiH. Nakon 22 odigrana kola, te sankcija izrečenih prema KK Sloboda iz Tuzle zbog neregularne registracije igrača Ramić Uroša, epilog je sledeći: novi prvak je ekipa Kozare iz Gradiške, drugoplasirana je ekipa Međugorja, dok je treće mjesto pripalo ekipi Knin-Revite. U niži rang takmičenja se sele ekipe Minerala iz Teslića i Željezničar iz Sarajeva.
Ova sezona je u takmičarskom smislu ponudila dosta toga. Uspone, padove, radosti, razočarenja, neregularnosti…do poslednjeg kola se održala neizvjesnost u vezi poretka, što je dalo posebnu draž takmičarskoj 2014/15 godini.
Kozara je na domaćem terenu u Gradišci ovjerila titulu u utakmici sa Borcem. Neosporno kvalitetna ekipa Kozare je pomenutim sankcionisanjem tuzlanske Slobode izbila u prvi plan i odličnim partijama u drugom dijelu sezone uspjela da se domogne šampionske titule. S druge strane Borac je bez prevelikih ambicija usao u sezonu i završio je na solidnom 6. mjestu. U ovoj utakmici je pobjednik riješen u drugoj izmjeni. Galić (611) i Spasojević (607) su bili superiorni u odnosu na Kajkuta (541) i Ninkovića (524), a kada se tome još pridoda Paštarovih 619 protiv Mirkovića (539), jasno je da su čunjevi bili nedostižni za goste iz Banjaluke pa je utakmica završena sa 5:3.
Knin-Revita je u Banjaluci igrala utakmicu za treće mjesto i izlazak u evropski NBC pokal, protiv ekipe Gradiške. Kadrovski problemi sa kojima se ekipa Knina bori cijele sezone, nisu ih zaobišli ni na ovoj utakmici. Međutim, uprkos kombinovanom sastavu domaći su pobjedom od 6:2 uspjeli upisati tri boda koji garantuju plasman na treće mjesto. Nakon prve izmjene domaći su poveli sa 2:1 i malom razlikom čunjeva. U drugom paru je debitantski nastup imao Radošević kojeg je mijenjao Džajić, ali je ostvarena cifra od 519 bila nedovoljna da se ozbiljnije ugrozi Vajkić (578). U situaciji kada je domaćima pobjeda dovedena u pitanje, bolji od gostiju su bili Peković (604) i Trklja Mi. (552) i pobjedama nad Biberom (561) i Andrićem (524) označili početak slavlja za domaće.
Za Međugorje možemo reći da je jedno od prijatnijih iznenađenja ovogodišnjeg izdanja PL. Hercegovci godinama unazad, prije svega od prelaska Petrica i Malenice iz Posušja, imaju kvalitetan sastav ali ne uspijevaju da iskoče u prvi plan kada je poredak u pitanju. Ove godine su to uspjeli, prije svega odličnim partijama u drugom dijelu sezone i zauzeli odličnu drugu poziciju koja ih vodi u Evropa pokal. U poslednjem kolu je očekivano pobijeđen mostarski Zrinjski na svom terenu, i to sa visokih 7:1. Nakon što je u uvodnim partijama meča Volarić (565) uspio da pobijedi Karačića (457) sa visokih 108, bilo je jasno da se Mostarcima ne piše dobro na komšijskom gostovanju. Jedini poen za Zrinjski je upisao Milinković (520) protiv Kolobarića (500). Najbolji pojedinac susreta bio je Šarac sa 600 oborenih čunjeva.
Ekipa Minerala, uprkos tome što je odavno otpisan iz premijerligaškog društva, svakako je ekipa koja je ostavila značajan trag u svom debitantskom nastupu i pokazala da ima kapacitet za takmičenje u elitnom državnom rangu. Međutim, da bi se ti kapaciteti u potpunosti ostvarili i da bi se opstalo u društvu najboljih, ipak je potrebno još iskustva i jakih utakmica u rukama teslićkih igrača. Ovoga puta su ugostili Slobodu koja je imala otvoren put ka tituli na polovini sezone, a onda su sebi zakomplikovali položaj neregularnom registracijom gore pomenutog igrača, zbog koje su izgubili veći dio bodova iz druge polusezone i završili takmičenje tek na 4. mjestu. U ovome meču su domaći uspjeli otkinuti čak 3 meč poena, ali više od toga se nije moglo. Odličan je na otvaranju utakmice bio Kalat sa 646 i rezultatom nadomak rekorda kuglane uspio da ubjedljivo porazi Grbića (509). Nakon 1:1 iz prve izmjene, domaći su uspjeli da osvoje oba meč poena u drugom paru, ali su iznanađenje spriječili Novaković (566) i Jogunčić (568) koji su na kraju bili bolji od Kršića (500) i Lukića (523) pa je utakmica završena sa 3:5.
Utakmica bez pretjeranog rezultatskog značaja se igrala u Sarajevu između Željezničara i Ruadara iz Kaknja. Domaći su i prije poslednjeg kola bili otpisani iz premijerligaškog društva, dok su gosti bez obzira na ishod sezonu završili kao peti. Obje ekipe su pred početak sezone sigurno imali veće ambicije od postignutih. Ekipa iz Kaknja značajno pojačana mladim kadrom upravo iz redova sarajevske ekipe, u jednom momentu je imala ozbiljne aspiracije ka samom vrhu, ali niz loših rezultata ih je značajno udaljio od ostvarenja tih planova. Mišljenja smo da je za nešto više ipak bio neophodan period uigravanja novoformiranog igračkog kadra. S tim u vezi, ukoliko se ekipa zadrži na okupu i za narednu sezonu, svakako će biti značajan faktor u borbi za sam vrh. U ovoj utakmici je Željezničar imao svoje šanse, međutim nisu uspjeli napraviti nešto više od tri osvojena meč poena. Na kraju je Rudar imao svega 24 čunja više, a najzaslužniji za to su Dundić koji je a 604 bio najbolji pojedinac susreta i Hrustemović koji je sa 579 pobijedio Tihića (533).
U Lukavcu su igrali Zrinski i Ada. U utakmici ekipa koje su par kola prije kraja prebrinule sve brige oko opstanka, uspješniji su bili domaći i pobjedili sa 6:2. Obje ekipe su veći dio sezone provele u donjem dijelu tabele i opstanak u PL se i jednima i drugima nametao kao prioritetni cilj. Gosti su svakako dosta izgubili odlaskom Pekovića pred početak sezone, što se značajno odrazilo na rezultate ekipe i konačan plasman. Jukić (573) i Kovačević D. (563) su dobro otvorili i ubjedljivo pobijedili Ćurčiju (533) i Babić S. (538). U drugom paru je odličan bio Tokić (594) protiv Novakovića (528) i već tada je pobjednik susreta bio izbjestan. Bodove za goste su osvojili Mrakodolac (516) protiv Ninića (511) i Bjelajac (576) protiv Kovačevića (530).